Zavere, teorija i realnost

Od pamtivijeka su ljudi imali razne interpretacije dogadjaja koji ih okruzuju, za koje su na neki nacin uspeli da cuju. Razlika tadasnjeg i vremena danas je brzina kojom informacije dolaze do pojedinca.

Danasnji protok informacija, bez obzira na njihovu vjerodostojnost, je veoma brz. Veoma cesto cak „realtime“ tj. mozete da pratite desavanja na drugom kraju planete fakticki uzivo.

Nama Srbima je postalo jasno da moramo sa oprezom da konzumiramo „vijesti“ tamo negde sa pocetkom 90.ih, kada je bivsa drzava krenula da se lomi i da puca po savovima.

Svjedoci smo sa vremenom mnogo laznih objava sa internacionalnih tv stanica i slc. gde smo kao narod doslovno satanizovani i gde nam je pripisana sva krivica zadnjih desavanja pa sve do pokusaja da od nas naprave genocidan narod, ovde koristeci desavanja u Srebrenici jula 1995. , gde je na osnovi uprevelicavanja zrtava, insciniranim streljanjem zarobljenika i slicnim manipulacijama stvoren mit o Srebrenici.

Trenutno je citav svijet manje ili vise pogodjen virusom korona. Odluke drzava da manje ili vise sprovode mjere zabrane kretanja , sa tim prestanak drustvenih aktivnosti od poslovanja pa do druzenja u samoj porodici, imaju za reakciju negodovanje naroda.

Ovo je krajnje razumljiv stav, niko ne voli da bude zatvoren.

Medjutim, uz ova desavanja smo u stanju da na drustvenim mrezama ali i i ostalom sajber prosotru uvidimo krajnje zbunjujuce poruke koje se same po sebi ponasaju kao viralni virus, ne postujuci granice drzava ili razlike u kulturama, jeziku, religiji, polu ili starosti.

Rijec je o takozvanim teorijama zavjera.

Promatrajuci njihovo sirenje, shvatio sam da se to ne desava bas sasvim spontano. Postoje odredjeni dijelovi mreze gde neka teorija ima pocetak, te se ustanovi kako ona veoma profesionalno prevedena na drugi jezik se onda pojavljuje u djelu mreze gde se taj jezik korisiti itd.

Kao neko ko je imao mogucnost da proprati obojenu revoluciju u Ukrajini od 2013. , da bude svjedok ekstremnih manipulacija sirokim masama u svijetu, ali i kontra radu odredjenih krugova koji su plasirali pozadinu i svoju verziju doganjanja, sa vremenom sam „izostrio“ uho da prepoznajem strukture objava i njihovu pozadinu.

Ovdje od sada moramo da veoma strogo razlikujemo objave i njihovu prirodu.

5G mreza, dezinformacije, pozadina i ekonomski interesi.

Zadnjih mjeseci sve su ucestalije informacije o novoj 5G mrezi sa linkovanim slikama ili video spotovima gde mozete da vidite kako navodno ljudi pale nove repetitore od Nepala pa sve do Londona. Mozete da vidite kako navodno ptice padaju sa neba „sprzene“ elektromagnetskim zracenjem itd.
Zadnje vrijeme se pojavljuju vijesti kako ova mreza siri i sam virus korona.

Za neke od vas, a to je veoma mali broj, je jasno da u ovoj novoj telekomunikacijonoj tehnologiji prednjace Kinezi, preciznije, drzvano-privatna kineska firma Huawei.

Oni ne samo da su razvili nove generacije pametnih telefona koji bez problema pariraju zapadnoj konkurenciji, nego su razvili i potrebnu infrastrukturu koja je potrebna da bi nova generacija mobilne telefonije uopste mogla da funkcionise efikasno i ekonomski prihvatljivo.

Sa ovom novom tehnologijom se vezu sasvim nove mogucnosti. Mnogo manje ce to da pogodi pojedinca sa telefonom koji korisiti mobilni internet itd.

Kljucna rijec je „PRIVREDA 4.0“

Nove generacije „pametnih“ masina, aparata, ocjene informacija i slc.ce svim industrijskim drzavama ovog svijeta otvoriti mogucnost novog trzista koje se procjenjuje na bilione i bilione dolara.

Skraceno, onaj ko bude imao dominaciju nad ovim novim sektorom, taj je ekonomska sila broj jedan u buducnosti.

Do sada su svijetom digitalnih informacija dominirali Amerikanci. Pocevsi od prvih PC racunara gde je americka firma IBM vec 80.ih godina postavila standarde koji se prihvaceni od ostalih u svim drzavama svijeta, preko Microsofta i OS Windows, sve do danasnjeg Google i njihovih servisa. Facebook da ne zaboravimo.

Najkasnje sa pojavom Snowdena je sirokim masama dostupna informacija da americke obavestajne sluzbe koriste sve navede tehnologije da bi prisluskivale stonine miliona ljudi koliko u samoj Americi, jos vise van nje.

Ovdje je americka agencija za nacionalnu sigurnost, NSA, kljucni aparat i inicijator mnogih tajnih programa za navedeno. Opstanak imperije SAD je direktno vezan za kontrolu ostalih.

Shvativsi da gube primat, glavnu i vodecu ulogu u novim tehnologijama, Amerikanci su uradili ono sto vec znamo u relanom politickom zivotu tj. diskreditacija protivnika.

Amerika u tajnosti kreira opstu histeruju protiv kineske 5G mreze napadajuci preko svojih kontrolisanih mreza, npr. ovaj facebook, sisteme, drzave, udruzenja, kompanije i ponajvise sve korosnike njihovih mreza tako sto sama siri dezinformacije ali isto tako sto placa novinare, prevodioce, armiju botova da sire teorije zavjere o 5G.

U pitanju je surovi ekonomski rat.

Realne zavere

11.09.2001 su u Njujorku sruseni takozvani blizanci, dva nebodera pod imenom WTC – svetski trgovinski centar.

Ono sto veoma mali broj ljudi zna, pored ta dva velika tornja je u neposrednoj blizini takodje srusen i malo manji neboder pod imenom WTC7.

Idemo li sluzbenim izjavama americkih organa, da su dva aviona srusila dva tornja, sasvim logicno je da upitamo kako se srusio taj treci? Ovdje dolazimo do mnogo nelogicnosti u sluzbenim americkim istragama, ponajvise da je u njima slucaj treceg tornja jednostavno izostavljen, te da nad njim vlada vrsta medijske blokade.

Ono sto je uslijedilo poslije 11. sepembra je promijenilo svetske odnose, te je apsolutno promjenilo sliku Bliskog Istoka. Rasturene su mnoge drzave a cijenu su platili milioni ljudi vlastitim zivotom.

Dogadjaj iz Njujorka je iskoristen kao paravan i opravdanje Amerike da napadne Afganistan, Irak, Libiju, da obojenim revolucijama izazove takozvano arapsko proljece itd.

Najgore sto se moze dogoditi je da stvarne i istinite cinjenice isplivaju u javnost.

Ako bi neko se i usudio da istrazuje povodom desavnja u Nujorku, njega takozvani mejnstrim mediji kategorisu kao teoreticara zavjere.

Opet, iz upravo amrickih krugova se sliva mnostvo teorija u elektronski eter koje sa sobom imaju dezinformacije o americkom neslijetanju na mjesec, o globalnoj jevrejskoj zaveri protiv covecanstva, o Isilu kao prijetnji slobodnom svijetu protiv koga se Amerika toboze bori, o ljudima gusterima koji tajno vladaju , o Area 51 i kako se tamo istrazuju vanzemaljci, o chemitrails i kako se masovno prscu ljudi, o haarp i kako se sa tim kontrolise vrijeme, protokoli mudraca Ciona itd.

Znaci, ako zelis da prikrijes stvarnu zavjeru, onda u svijet pustis mnogo lazi i sve stavis u istu ladicu, isti kos.

Tako sve one koji su na tragu istine optuzis da lazu i da su teoreticari zavere.

Tako funcionise novi rat informacijama u kojem se nalazimo i gdje je svaki covjek ove planete potencijalna zrtva.

Vojni termin : neokortikalni ili neokorticni rat.

Zato, sve sto procitate na mrezi, sve stavite debelo na vagu koliko bi moglo da bude istina a koliko ipak samo dezinformacija.

Dragan V.

Кристална ноћ за Србе

Ми Срби народ смо који припада првој и старој Цркви. Та наша црква, у временима окупација, чувала је наш индетитет, писмо, чувала је нас.

Међутим, Црква није зграда у коју људи обављају молитве. Црква није ни храм, колико год да је стар. Црква је стање духа, Црква је – из Откривења – невјеста Господова.

Нашу цркву јесу нападали многи освајачи, али се никад нису трудили да је погасе, а с тим да нестанемо потпуно. Османлије јесу турчили хришћане, али нису нападали Цркву. Чак комунисти, Цркву као институцију нису дирали.

Нешто језиво је на помолу. Опасност која се само наслућује.

У Црној Гори доноси се закон о такозваним вјерским слободама. Тај закон са собом доноси могућност одузимања црквеног земљишта, заједно са свим инсталацијама на њему.

То по себи није страшно у тој мјери, јер закон напада материјално. Опасно је сљедеће: послије отимања материјалног, услиједиће брисање духовног. Услиједиће нестанак православља у Црној Гори.

То не ради освајач, ни НАТО, ни Америка. То ради, на први поглед, сестринска црква. Она је то симболично урадила на други дан слављења рођења Спаситеља, по њиховом календару.

Међутим, пошто се она изродила из прве Цркве, њен напад је утолико злоћуднији.

Ватикан је покровитељ државе Црне Горе. Намјера је обалом Јадрана стићи све до православне Грчке. Дугорочни деценијски подухват.

Негдје су нације остављане и преживјеле су, негдје не.

У нашем случају, неће постојати Срби католици.

НЕЋЕ ПОСТОЈАТИ СРБИ УОПШТЕ.

Ово је за православне Србе, предвечерје Kристалне ноћи.

Драган Вукадиновић

Paradokson

Ovih dana su opet neke demostracije u Francuskoj. Mediji prenose da se narod buni oko navodne reforme penzionog sistema koju sprovodi Vlada trenutnog francuskog predsednika Makrona.

Prije ovih demonstracija i protesta smo u proljece 2019. imali eskalaciju na ulicama kroz takozvane zute prsluke. Oni su izasli na ulicu zbog navodnog poskupljenja goriva tj. uvodjenja dodatnih poreza na fosilna goriva zbog finansiranja investicija u zelene energetske tehnologije.

Interesantno kod zutih prsluka je sledece, ne postoji zvanicni pokretac , zvanicni organizator protesta. Ne postoji zvanicna adresa sa kojom bi npr. vlast mogla da pregovara povodom nezadovoljstva gradjana.

Ako malo bolje sagledamo hronologiju desavanja, ustanovljavamo da protestima predhode medijske izjave predsednika Makrona koje sa samim protestima nemaju direktan dodir.

Predsednik Makron je vec 2017. najavljivao formiranje zajednicnih evropskih jedinica za intervenciju za 2020. godinu. Ovo je od strane njemackih vlasti prihvaceno kao alternativna ideja sa potencijalom za buducnost, bez jasnog preciziranja datuma.

Povodom stogodisnjice kraja Prvog svjetskog rata, Makron je obilazio istorijska bojna polja koristeci taj jubilejum za propagiranje „svoje“ ideje o zajednickoj evropskoj armiji. Bez ucesca Amerike.

Nakon tih izjava se preko drustvenih mreza krece u organizaciju zutih prsluka i sve vecim protestima koji ce na kraju da eskaliraju. Broj mrtvih se vjerovatno krece izmedju 20 (zvanicno) i preko 100 (nezvanicno).

Mozemo slobodno da kazemo da su protesti u Francuskoj deo sluzbi  i nevladinog sektora sa one strane okeana.  Kao upozorenje.

Vec  nekoliko mjeseci traju protesti u Hong Kongu. Demonstranti traze, kako bi to moglo da bude drugacije, vise slobode, vise demokratije, vise ljudskih prava.  Kineske vlasti su reagovale u vise navrata, prijeteci cak i sa otvorenom vojnom intervencijom, u slucaju pokusaja eskalacije desavanja.

Pocetkom decembra 2019. Kina zabranjuje rad odredjenim americkim nevladinim organizacijama optuzujuci ih za mijesanje u unutrasnja politicka pitanja Narodne Republike Kine, kao i samog Hong Konga  i tamosnjih demonstracija.

U Kini je aktivno preko 3000 jedinica zapadnog  NVO sektora.  Naravno, Kina ne mora da se stara oko izbora tj. njihov sistem odbrane ne mora da se plasi instruisane opozicije, kao sto je npr. slucaj na Balkanu. Medjutim, Kina je odgovorila infiltraciji tako sto je do sada instalirala preko 600 000 kamera na javnim mjestima. Ti sistemi su povezani i umrezeni, te imaju neshvatljivo jaku analiticku pozadinu.

Resenja preko racunarskih programa su u stanju da prate milione ljudi istovremeno, da analiziraju indentitet pojedinca, semu kretanja itd. U roku par godina je planirana instalacija do 1,5 milijardi kamera.

Paradokson svog ovog desavanja je sledeci.  Americke nevladine organizacije koje se bar formalno zalazu za demokratiju i ljudska prava, slobodu pojedinca itd. ce direkto kumovati radjanju jednog savrsenog sistema pracenja i kontrole pojedinca.  U biti jednom antidemokratskom aktu.

Za ocekivati je da ce se za kineske sisteme zainterosovati i druge drzave, da ce ih jednostavno kopirati ili kupiti od Kine, u nekoj modifikovanoj verziji za zemlju koriscenja. Ovo ukljucuje i sve zapadne drzave.

Prijeti li zabrana gotovine?

Prijeti li zabrana gotovine? Globalne elite se pripremaju za sledeći veliki Crash. Oni rade na usavršavanju svoje kontrole nad monetarnim sistemom i šire, tako da kad dođe vrijeme, mogu da raspoređuju gubitke po svojoj želji.

Pod izgovorom da žele sačuvati moć monetarne politike, Međunarodni monetarni fond (MMF) je krajem aprila 2019. objavio preporuke o tome kako centralne banke mogu povući ili likvidirati gotovinu građana. To je već najmanje treće takvo istraživanje u dve i po godine. Samo nekoliko meseci ranije, šef odeljenja za strategiju monetarne politike Evropske centralne banke (ECB) Katrin Assenmacher zajedno sa savetnikom MMF-a Signom Krogstrupom napisao je sličan dokument.

Govorim o zahtevima efikasne monetarne politike kao izgovorom, jer se nedavni pritisak protiv gotovine uklapa u škakljivu strategiju upravljanja gotovinom koja je zacrtana u dokumentu MMF-a za 2017. godinu.

Početi s bezopasnim koracima

Vrijedno je ovo ukratko rekapitulirati: U „Makroekonomija bezgotovinskog plaćanja“ ( „The Macroeconomics of De-Cashing“ ), MMF preporučuje da vlade koje žele da eliminišu gotovinu počnu sa naizgled bezazlenim koracima. Na primer, moglo bi se početi sa ukidanjem velikih novčanica i limitom gotovine. Poželjno je kao prvo usmjeriti privatni sektor u naizgled bezazlene promene. Direktna državna intervencija bila bi više dovedena u pitanje, ljudi vide prednost u gotovini i mogli bi iiznijeti snažne kontraargumente. Iz tog razloga je potreban ciljani program odnosa s javnošću da bi se smanjilo nepoverenje, posebno sumnja da vlade žele da kontrolišu sve aspekte života ljudi ili da prisiljavaju prenos ličnih štednji u bankarski sektor. Proces uklanjanja gotovine bio bi bolji ako se uzme u obzir odnos troškova i koristi novih metoda bankarstva.

Prema predlogu MMF-a, trebalo bi osigurati da u slučaju negativnih kamatnih stopa centralne banke, gotovina konstantno devalvira u odnosu na bankarski novac. Gotovina u evru stoga bi vrijedila manje i manje u odnosu na kredit u evrima u banci. Oni koji plaćaju u gotovini morali bi da plaćaju više nego oni koji plaćaju bankovnim prenosom ili karticom. Da bi ovo postiglo planirani efekat, treba voditi računa da se sve značajne nagrade dodijele u digitalnom novcu. Ako se nešto košta deset evra, onda platilac gotovine mora platiti više, a ne digitalni platiš manje. Stare obaveze treba reinterpretirati tako da se otplatom digitalnim novcem (bankarskim novcem) uklanja dug, dok se gotovinsko plaćanje može naplatiti kao dodatna usluga.

Kako bi primena digitalnog novca bolje funkcionisala kao nova aritmetička jedinica, korišćenje gotovine treba da se dalje suzbija, prema preporuci MMF-a. Efikasno sredstvo za to moglo bi biti i izdavanje digitalnog novca centralne banke dostupnog svim građanima. „Ovakve inovacije trebale bi dodatno smanjiti ulogu gotovine“, procjenjuje MMF.

Hong Kong protesti: Kineske sankcije uključile su američke NVO

Kineska vlada odlučila je da uvede sankcije nekim američkim nevladinim organizacijama zbog njihove uloge u neredima u Hong Kongu, rekao je portparol kineskog ministarstva spoljnih poslova Hua Chuniing. Nevladine organizacije uključuju Nacionalni fond za demokratiju, Nacionalni demokratski institut za međunarodne poslove, Međunarodni republički institut, Human Rights Watch i Freedom House.

„Mnoge činjenice i dokazi pokazali su da su pomenute NVO na različite načine podržavale antikineske nerede u Hong Kongu“, rekao je Hua Chuniing. Kao rezultat toga, „ekstremno i nasilno kriminalno ponašanje favorizovano i podržavane su separatističke aktivnosti za nezavisnost Hong Konga“. Američke nevladine organizacije imaju „glavnu odgovornost za haotičnu situaciju u Hong Kongu i zbog toga ih treba sankcionisati i kazniti“, rekao je Hua Chuniing.

Prema Kini, Sjedinjene Države su prekršile međunarodno pravo i standarde međunarodnih odnosa i umešale se u unutrašnje stvari Kine podržavajući takozvani hongkonški Zakon o ljudskim pravima i demokratiji iz 2019. godine uprkos odlučnom kineskom otporu. „Kina poziva SAD da isprave ove greške i prestanu da se mešaju u Hong Kong ili druge unutrašnje kineske poslove“, rekao je Hua Chuniing. Kina će preduzeti neophodne mere kako bi odbranila stabilnost i prosperitet Hong Konga , održala nacionalnu suverenost, bezbednosti i interese, rekla je ona.

Чим се губи траг језика, губи се и идентитет.

Земљотрес који је продрмао Албанију срушио је до темеља кућу Гезима Ђоке, ова српска породица недавно је прославила свету Петку а живела је на обали Драча већ деценијама.

У кругу породице и пријатеља он је у ствари Зоран Ђоковић, али за време режима Енвера Хоџе у Албанији је забрањена употреба свих имена и презимена изузев албанских.

Преко 50 000 срба који данас живе у Албанији, од чега чак 30 000 око Скадра, не носи српска имена и презимена, већ албанска.
Данас у Скадру можете срести Србина који се зове Беља, али ако вас позове кући на кафу видећете да га укућани зову Веља, Љушина ће сви звати Љубиша итд. итд.

Два имена и два презимена, једно српско друго албанско, два живота, један тајни други јавни…

Стакла на православној цркви Свете Тројице у Враки надомак Скадра оштећена су у земљотресу, али звона се овде ионако чују само уочи највећих православних празника.

Ову светињу на самом северу подигла је српска и аутокефална албанска црква.
Неосликана је јер за то новца нема, нема чак ни свештеника, он је приморан да долази чак из Црне Горе да држи литургије.

Како се ово село налази на 25 километара од Црне Горе већина становништва је успела да задржи и негује српски идентитет.
Настрадалих у земљотресу није било, али све и да их је било, сви они би се сахрањивали у истом гробљу без обзира на вероисповест.

То је још један трик лукавог Енвера Хоџе, како би временом присвојили српско наслеђе и преко гробова показали да су ту одувек живели неки албанци.

Тако је данас у манастиру Светих Сергија и Вакха у близини Скадра на обали Бојане, саграђеном у 11. веку, католичко гробље.

У Скадар над Бојаном и данас долазе мајке без млека да се помоле у капелици.
Јер се верује да из камена тврђаве цури млеко из дојки невесте Гојка Мрњавчевића, коју је Раде Неимар живу зазидао у зидине града.

Али, данас се Мрњавчевићи више не спомињу, неке друге се песме певају где кажу да Скадар није српска престоница и да је у зидине зазидана нека Розафа по којој тврђава данас и носи име те је као восак претопљена у албанску.

Ове жаломоре гракће издајство пред подземним небодерима од гробова српске деце, мајки и отаца.

Процес албанизације односно асимилације Срба започео је још за време краља Зогуа, који је србима најпре укинуо све школе на матерњем језику, а потом избрисао и онај наставак „ИЋ“ из презимена.

Оно што је започео краљ Зогу ’30-тих година прошлог века, завршиће Енвер Хоџа 1966. године када ће србима укинути право на веру, нацију и сваки контакт са матицом.

Све богомоље у Албанији су се морале порушити а сви становници постати атеисти и албанци.
Све православне цркве у Албанији су срушене, претворене у магацине или су их временом преузели чланови других конфесија.

Иако су срби у Албанији деценијама губили кап по кап крви, ипак нису искрварили, бар не до краја…

Ипак, пратећи сеизмички талас који је прохујао кроз Албанију стижемо до Тиране, главног и највећег града Албаније.
Преко 200 српских породица овде живи.

Нажалост, како одмичемо од границе са Црном Гором, траг српског идентитета бледи.
Онај ко има преко 40 година прича српски.
Испод 40 година не зна нико.
Чим се губи траг језика, губи се и идентитет.

Настављајући даље, дођосмо на сами југ и у град Саранду, на самој грчкој граници.
Овде се на улицама већ одавно не чује српски језик, неколико српских породица га негује само у кућама.

Највећа национална мањина су погрчени Грци који су преузели српске манастире а српску културну баштину уписали својом.

Коначну судбину срба у Албанији ће 1974. године запечатити ТИТО.
Под изговором кризе око Трста са Италијом, повуће ЈНА са границе са Албанијом и преко неприступачних Проклетија стотине албанских породица све са стоком населиће на Косову, дајући им српске куће имања и благо.

Када се за ову аферу сазнало ТИТО се правдао да је албанце спасавао од рђавог режима Енвера Хоџе, а у ствари ово је био план двојице лудих комуниста.

Само 25 година касније у Приштини, Призрену, Ђаковици, Подујеву, у варошицама и селима живеће се у 2 државе које се међусобно не признају.
Све институције ће бити паралелне, од председника Републике, до председника Месне заједнице.

Деца које је ТИТО преко Проклетија на магарцима довео на Косово ’74. године, сада су тражила школовање на албанском језику и ван просветног система Србије.
Истовремено, Срби у Албанији српски језик могу причати само у кући.

У среду 24. марта 1999. године у 19:45 сеизмички талас погодио је Србију и тресао је пуних 78 дана.
Рушили су се аеродроми и касарне, села и градови, јавне зграде и приватне куће, фабрике и мостови…

Преко 4 000 жртава на сав глас поручује да је ипак ово највећи земљотрес у последњих 30 година, а не овај последњи.

23 жртве у Албанији имају своју тежину, само тужно је што су многи ликовали због земљотреса у Албанији незнајући да су већина настрадалих у ствари Срби.

Попут Диене Мецај којој је јуче срце препукло од туге због изгубљене ћерке, а у ствари се ради о Дијани Мучаловић.

Али све и да нису, не треба бројати крвна зрнца, тако су и припадници Специјалистичког тима за претрагу и спасавање из рушевина Сектора за ванредне ситуације МУП-а, упућени у Албанију ради пружања помоћи.

Оно што више боли од самог земљотреса је незнање наше историје које води у самозаборав а на крају и у сам нестанак.

Време страха и тортуре Срби из Албаније су некако пребродили, али не и време трагања за сопственим идентитетом и језиком отаца који је деценијама урушаван попут овог последњег земљотреса.

Скадар је и даље на Бојани, док су Срби још увек на делти, знају где им је извор али за ушћем још увек трагају.

Жао ми је свих жртава ал’ највеће жаљење остављам за нас…

Пише: Деан РС

Поштујте случајно преживјеле ратнике

Онај ко није био у рату никада неће моћи разумјети ратника, иако би можда и хтио!

Ми нисмо ишли у рат зато што га волимо већ да заштитимо своје породице, гробља предака, огњишта и светиње. Само честити и поносни су тада стали у строј са пушком у руци, спремни и живот дати да би остали своји на своме. Данас многи сматрају да смо чудаци јер и након толико година причамо о рату. Нећемо престати причати о рату док год смо живи јер рат је сам по себи страшан.

Око вас гину драги људи, трпите глад, жеђ и зиму. Основна брига вам је само како да дочекате сутрашњи дан, а онда у неко доба желите да окончате живот и прекинете што прије то чекање смрти. Смрт нам је често била боља од живота! Рат је крвав, да знате!

Поштујте случајно преживјеле ратнике јер су дали себе да би сви ми данас били ту гдје јесмо.

https://veteranisrpske.home.blog/

Razmisljanja 08/2018

Njemacki interes na Balkanu nije uvijek indentican sa interesom Britanaca ili interesom SAD-a.

Ovdje je na pomolu ideja kontrole teritorija koje imaju ulogu „rezervata“. Balkan kao dugorocni tranzitni centar za migrante koje ce po potrebi biti prebacivani u glavnu destinaciju – Njemacku.

Pitanje dana: koji entitet u BiH odolijeva uspjesno do sada sa primanjem istih?

Pitanje godine: uzevsi u obzir da su migranti ( ne ratne izbjeglice kako nam zele predstaviti – oni iz Irana ne bjeze od rata npr.) vecinom muskarci mladji od 30 – jedinice za parenje ce im dostaviti ko ???

Pitanje decenije: uzevsi u obzir priliv petrodolara u FBiH, kupovinu zemlje od strane Arapa, polutrajno doseljavanje istih te ocigledno biranje BiH kao tranzitne drzave za migrantnu rutu, shvatajuci da je vecinskom narodu u BiH vjera islam, kao i ostalim u ovoj prici, uzevsi jacu stopu radjanja u njih uopste, sta bi bila krajnja misao ?
Srbi polako napustaju Srbiju ili Srpsku ! Ostavljaju demografske rupe koje ce neko popuniti ? Vidimo li polako ko ce da ih popuni ?

Pitanje za vijek vjekova: posmatrajuci Srbe u raseljenju kojih u medjuvremenu ima vise nego li na Balkanu, shvatajuci da srpski narod nema tvrdo jezgro kao npr. Jevreji i ne zna da cuva krvnu liniju i brzo se adaptira u novu sredinu asimilirajuci se u roku od 3-5 generacija potpuno, sta nam to govori ?

Mozda sada polako neko pocne da shvata da ova desavanja nisu vise samo ova ili ona vlast, nego krajnje dramatican razvoj sa zabrinjavajucim posledicama za srpski narod uopste.“

Ekspanzija moralnog dna

Prateci medije zadnjih godina sam sam shvatio njihovu moc. Mediji su ne samo sredstvo informisanja korisnika informacija, mediji su u prvom planu sredstvo zarad odrzavanja statusa ili cak primata stava i misljenja odredjenih krugova prema odredjenim sirim krugovima, u krajnjem cilju narod.

To nije sporno.

Medjutim, sa pojavom elektronskim medija i interneta 2.0 su se pojavili novi fenomeni koji nam mnogo brze daju uvid rezultata uticaja medija na potrosace. Direktno. Nefiltrirano. Kroz anonimsnost cak oslobodjeno bilo kakve urodjene ili odgojene moralne odgovornosti, bilo kakve kulture.

Ovo je vise nego sporno, zabrinjavajuce je.

Napravimo paralelu izmedju prostora Balkana i npr. SRNJ i njhovih elektronskih medija. Uzmimo ukrajnsku krizu kao povod da analiziramo i usporedimo neka desavanja.

Njemacki mejnstrim koji je cenzurisan i drzavno kontrolisan je imao svoju verziju dogadjaja u ukrajinskim zbivanjima od jeseni 2013. Prirodno je da drzavni mediji pisu za svrhe svoje drzave. Prirodno je da zastupaju njene interese. Sasvim nesto drugo je cinjenica da su izneseni tekstovi bili krajnje tendeciozni i nisu opisivali relanu sliku desavanja na terenu. Znaci, sam novinarski kodeks nije ispostovan.

Nasuprot tome su se pojavili mnogi mali alternativni mediji koji su prenosili jednu drugaciju sliku zbivanja npr. u gradu Kijev.
Ne iduci u detalje sta ili ko je inicijator tih alternativnih medija, interesantno je bilo ponasanje forumasa na mnogim portalima renomiranih casopisa ili u bezbrojnim grupama drustvenih mreza.

Zadivljujuca je kultura dijaloga, njen nivo.

Forumasi su se koristili informcijama sa vise izvora. Ulazili su u siroke i krajnje informativne debate gdje je na argumentovan nacin demaskiran rad npr. zapadnih sluzbi u pomenutoj drzavi.

Veoma rijetko su komentari bili uvredljive prirode. Naprotiv, vecina njih je odisala karakterom korisnika interneta koji isti koriste zarad sveopsteg informisanja i svog licnog informativnog napredka. Krace receno, ucenju kroz nove mogucnosti.

Predizborna ludnica u R.Srpskoj

Mozemo polako zapaziti da je poceo predizborni cirkus za izbore 10/2020. Mozemo to ponajvise osjetiti u medijima kao i na drustvenim mrezama. Mozemo to osjetiti kroz prirodu komentara koji se ostavljaju na krajnje sagledivom broju foruma, portala ili grupa na drustvenim mrezama u R.Srpskoj.

Ne postoji kultura dijaloga. Ne postoji kao prvo kultura, o dijalogu da ne pricamo.

Ovome su doprinijeli i mediji koji, iako to rado zaboravljaju, imaju moralnu odgovornost da informisu i kroz boju svojih tekstova zapravo svoje potrosace informacija ujedno i odgajaju.

Dno dna su komentari koji kao sadrzaj imaju prijetnje. Apsolutni No-Go su komentari koji se bave prijetnjama po zivot. Bilo ciji zivot.

Ne iduci u detalje po cijoj direktivi se situacija odvija ovako sa ciljem svaranja krajnje tendiciozno negativne slike vezane za Republiku Srpsku, ovdje koristeci pojedine medije kao alat, ne smijemo zaboraviti da je krajnja odgovornost i dalje u rukama medija.

Gradjenje jednog boljeg sutra, bez obzira kroz koje politicke vode, kroz koje politicke kanale, osobe, stranke, strujanja.
Sve to ne ide tako sto ce mediji biti udarna pesnica srozivanja moralnih stavova, bontona, zivotnih vrijednosti.

Vasa obaveza je da pomenuto forsirate ka boljem, ne gorem.

Prepoznati ce se ciljani. Neka vam je na cast.

Ruder Finn

Ruder Finn je agencija za odnos sa javnošću sa sjedištem u Sjedinjenim Državama i Kini. To je jedna od najvećih svjetskih komunikacijskih agencija u privatnom vlasništvu. Agencija ima četiri odeljenja: Zdravlje i Vellness, Korporativna reputacija i transformacija, RFI Studios i Consumer Connections. (Health & Wellness, Corporate Reputation & Transformation, RFI Studios, and Consumer Connections.)

Rat protiv Srbije zapravo počelo odavno, sa prvim pokušajima da manipulišu javno mnjenje protiv Srbije, u početku 90-tih. Ove manipulacije su pažljivo naredjene, planirane, organizovane, strukturirane, zakazane i shvacene. Njihov opšti naziv -dezinformacija OPERACIJE-. Dezinformacija je izuzetno moćno i silno oružje. Uspesi dezinformacije poslovanja prema Srbiji doveli su do nekoliko ratova, velikih razaranja i stradanja, stotine hiljada ubijenih, ranjenih, deportovani ljudi, bez primetne reakcije javnog mnjenja osim više ili manje prećutno i pasivnog odobrenja. Nadam se da će vam sledeća brošura pomoći da shvatite šta je dezinformacija, kako radi i kako se boriti protiv nje.

Šta je dezinformacija?

Dezinformacija je manipulacija javnog mnjenja, u političke svrhe, sa informacijama obrađenim sredstvima preusmeravanja.

Koji su njeni ciljevi?

– Kod neprijatelja: Cilj je da neprijatelja demorališemo, oslabimo, razgradimo i uništimo iznutra i spolja.

– Kod kuce: Vazno je neutralizovati i pokrenuti masu kako bi se u planiranom trenutku kretali u željenom smjeru – bez otpora. Uspeh u ovome je obavezan u svakoj demokratiji, koja je zapravo i nije ništa drugo do očigledna diktatura većine.

Kako to postići?

– Diskreditovati vlasti suprotne zemlje, implicirati ih u ilegalne operacije, potkopati njihovu reputaciju.

– Diskreditovati i izvrgnuti ruglu sve što je dobro u suprotnoj zemlji, njenoj tradiciji, religiji, veri, vojsci, njenoj istoriji. Cilj je da se uništi identitet jednog naroda.

– Oslabiti protivnika. Neka postane rob svojih strasti (seks, novac, bogatstvo, moć) da postane paralizovan i bez pruzanja otpora.

– Uništiti protivnika tako što ga ce te ga podeliti. Gurajte jedne protiv drugih, mlade protiv starih, žene protiv muškaraca, političko krilo protiv političkog krila.

– Shodno tome, treba napraviti zemlju u vašoj zemlji. Napraviti Naciju u istom duhu i sa istom voljom, pojačati poverenje u vašu moći, vasim institucijama, i vasim liderima.

Sa kojim metodama? (bavi se u suštini sa dezinformacijama ‘kod kuce’)

1) Demonizacija (uvek reći koliko zla je moguće o potencijalnom neprijatelju).

2) manihejstvo (predstavi jednu strana kao 100% dobru, a drugu kao 100% lošu i zlu).

To je glavna karakteristika svakog opravdanja nasilja: u prvom koraku, protivnik je predstavljen kao užasan monstrum, kako bi se proizveo reflex gađenja. Štaviše, prednost je u stvaranju fikcije prihvatljivije nego realnost, jer, ne zahteva nikakvu refleksiju; fikcija postaje lakša da razumevanje i za asimilaciju. Posebno dobro funkcioniše sa primitivnim i lose obrazovanim ljudima. Ova specifičnost je karakteristično za američku kulturu. Zaista, u gotovo svakom američkom filmu, svako ce naći sledeće elemente, zasnovane na odgovarajućem korišćenju ljudskih strasti:

– dobri momci
– losi momci
– drustvo cine užasne strahote koje uzbuđuje publiku raznim strastima kao što su mržnja, gađenje, želja za osvetom, osveta, nasilje, ubistava, itd …

– Kada je publika dovoljno uzbuđena i strasti dominiraju, zadovoljstvo cine željeni i dugo očekivani krvavi masakri. Losi momci umiru u strašnim patnjama, publika je srećana i zadovoljna, a pasivno upija tezu: ‘to je pravda’. Zmije Pliskeni, Ramboi, Rokiji, Umri Suski, Svarciji, Čarls Bronsoni, sudije Dreddiji, Osvetnici,, razni ratnici, crtani romani, Betmeni, Stezne glave, Norrisi, Prljavi Hariji, Zvezde Ratova, Vanzemaljci, Grabljivci, Dani Nezavisnosti, itd .. su arhitipovi primitivnih scenarija (uključujući Klintonov govor: “rat dobra protiv zla”.

3) Ponavljanje. Ponovljena laz hiljadu puta ostaje laž; laž ponovljena milijardu puta postaje istina; (Gebels). Ponovite i ponovite ono u šta želite da ljudi veruju.

4) Hiperbolična inflacija uloga. (Recimo da bi cela Evropa i verovatno kasnije cela Zemlja bila pretvorena u kadu krvi ako se ne interveniše).

5) Polarizacija. Ako niste sa nama, protiv nas ste; ako odbijete da ubijate, vi ćete biti ubica).

6) Pokreće Božiju kaznu. (“God bless America” – Boze blagoslovi Ameriku)

7) Metapropaganda. (Umetnost pravljenja sumnjivim sve sto dolazi od protivnika). Nikad ne nazivaj protivnicke medije “izvor informacija”, ali uvek ih kvalifikujte kao grube lažove i propagandno sredstvo

8) Crna propaganda. (Simulacija propagande od neprijatelja, i suptilno ubrizgavanje subverzivne ideje u njega).

9) Odgovarajuća upotreba lažnih činjenica (laži).

– Ucini da je protivnik rekao ono što nije rekao; On je protiv bombardovanja, znaci da je za Miloševića.

– Ucini da je protivnik rekao ono što nije rekao, ali pomoću onoga što je rekao na drugom mestu (papazjanija); Vi ste rekli da ne mrzite Miloševića, znaci – volite ga.

– Ucini da je protivnik rekao ono što nije rekao, ali ono što pretpostavljam da bi rekao da je bio pravičan. (Na primer, pripisuju Milošević nasilni antialbanski govor, kojeg nikad nije ni bilo)

– Objavljivanje lažnih informacija, izmišljotine, fabrikovane ili izmenjene slike. Ovaj metod se može koristiti opširno i bez opreza: zaista, samo prva objava je bitna. Dalji demanti nemaju uticaja na javno mnjenje. Ipak, pošto je uvek moguće dovesti laž do izražaja, a u cilju održavanja utisaka objektivnosti, demanti se stalno objavljuju, uglavnom u malim slovima i na diskretnom mestu.

– Predlozi lažne ili nepotvrdjene podatke. Da bi se izbegao neprijatan utisk koji je ostavljaju prečesti demantiji, još jedan slična tehnika se sastoji u sugerisanju lažnih događaja pomoću pomocu koristenja mogucnosti (mogao bi, trebalo bi) i razni prilozi kao što su : “možda, verovatno, navodno”, itd … koji omogućavaju da se kaze svasta, ali bez potrebe da ista porice. Upotreba citata, (“ ”) koji izazivaju sumnju i nevericu, koje se obilato koriste u pisanju medija.

10) Odgovarajuća upotreba tacnih činjenica.

Legitiman cilj ovde nije da informiše, nego je tu za dobijanje određenog efekta. Postoji nekoliko načina da se iskoriste činjenice. Može se tvrdi / negira, uvećana / minimalizovana, odobreno / neodobrena, ili jednostavno pređe preko u tisini. Bez pomena o tome. “Ono što ne govorimo ne postoji” – Gebels.

– Negacija činjenica (I optužbe drugih za laži. Recimo da civilni ciljevi nisu civilni nego su vojni).

– Inverzija činjenica (Prezentuje mučitelja kao žrtvu u našem moralisanju a i zrtvofilicnom vremenu, – refleks saosećanja je neposredan).

– Tačno / Netačno mešanje, u različitim proporcijama (pomnožite sa 10,000 broj navodnih žrtava, gubitke neprijatelja, itd …) – Motiv modifikacija. Cilj operacije je veoma humanitaran.

– Modifikacija okolnosti. (“Ovaj rat je operacija odbrane protiv agresije”). – Napravi poplavu činjenica u masi drugih činjenica, preteraj sa beskorisnim informacijama. Započnite rat kako bi ljudi zaboravili predsednikove laži, nedostatak iskrenosti ili seksualne zloupotrebe.

Komentar prevodioca: Ovo se odnosi na Bila Klintona koji je poceo napad na Srbiju 1999 da bi skrenuo paznju sa sexualne afere sa Monikom, laganja pod zakletvom, sprecio sopstveni inpichment.

– Kamufliranje (naduvaj jedan detalj preko svake mere i minimiziraj sve ostale). – Tumačenje (Upotreba veoma odgovarajuće i orijentisan opisa). Ova tehnika omogućava da povežete precizne ideje sa činjenicama.

– Generalizacija (Transforma pojedinca u kolektivno. Pronađi par srpskih kriminalaca, i reci da su svi Srbi zločinci.)

– Ilustracija ( Inverzija generalizacije kaže da u svakom ratu ima nedužnih civilnih žrtava i da su srpske žrtve samo neizbežna ilustracija ovog aksioma).

– Uvecaj nejednake delove. (Objavi samo razgovore sa Albancima, nijedan sa Srbim). (Organizuj javne “objektivne rasprave“ sa za -i-protiv, neka se ‘za’ govori 90% vremena, ‘protiv’ 10% i prekidaj ih neprestano).

– Ulepsaj nejednake delove. (Organizovanje iste “objektivne debate”, napravi oba dela jednakim 50% vremena, ali … pozovite akademika, nekoga sa doktoratom u psihologiji i sa dubokim poznavanjem situacije i upotrebite za javni govor protiv prodavca hamburgera.

Kako to uraditi?

Najbolji dezinformacioni servis koji je ikada postojao, u “A “ odeljenu “Prvog sefa glavne Direkcije za KGB, često su praćene ove metode:

– prikupljanje elemenata koji omogućavaju da se potkrepi data dezinformacija
– izbor teme
– regrutaciju releja za širenje dezinformacija
-akcije (uz pomoć ‘rezonance prostora’ (npr uticajnih ljudi), čija je funkcija da se maksimizira efekat dezinformacije)
– stvaranje psihotične histerije koja navodi ljude samo-dezinformaciju. Ova poslednja tačka, psihoza i histerija, je tipična i specifična za uspešno poslovanje dezinformacijama, što dovodi do kvazi-jednoglasnosti u javnom mnjenju. Samo-dezinformacije je neka vrsta kvazi patološke države u kojoj ljudi dobrovoljno dobijaju, vide, i čuju samo informacije koje se slažu sa dezinformativnom temom. To je samo-cenzura.

Kako realizovati?

Operacija dezinformacije sadrži sledeće elemente:
– Agent (stvarna realizator)
– The Client (ili korisnik)
– Studija marketinga (izbor najbolje prilagođenog podržavaoca)
– Potporu (. Činjenice ili informacije istinita ili lažna nije važno)
– Sureleji (kako bi se osiguralo prenos informacija i šire) – tema (“Srbi nisu ljudi kao i svi ostali”)
– Obrada teme (stvarni metode koje se koriste u radu)
– Rezonanca komore (uticaj agenti )
– Cilj (npr javnog mnjenja)
– Psihoza (dobijena ako je operacija uspešno).

Uspeh operacije dezinformacija je obično proporcionalan neznanja stanovništva na zadatu temu, a u odnosu sa svojim predrasudmaa. Stvaranje psihoze i samo-dezinformacije u cilju, je najviši cilj svakog disinformatora. Mora se imati u vidu da je dezinformacija samo površni cilj inteligencije. U stvari, to je cilj emotivnih centara, hrabrost, nagon, iracionalno ponašanje, primitivnim, strahovi i reakcija, emocionalni refleksi. Instinkt i emocijom-pokrenuto ponašanje automatski kratki-spojevi akcije inteligencije i razmišljanja. To zapravo eliminiše bilo kakav kritički stav I sposobnost analize cilja, koji se završava bespomoćan/neodbranjiv u rukama dezinformatora.

Dezinformacije:

Primer različitih mogućih upotreba iste cinjenice: Ovo je demonstracija različitih načina da komentarišu ISTE činjenice. Činjenica je da je pas pojeo meso, a misija je da se pas pojavi nevin (nadam se da ćete uživati).

– U redu je pas, ali juče je bio mačka.
– Kakvo meso?
– To je samo mali deo – pola kilograma od nekoliko tona mesa, koji se nalazi na ovom mestu.
– Bio je to mali komad starog spaljenog mesa, zaboravljen u frižideru.
– Meso je smešteno u pseci tanjir, koji BTW samo lizao, uprkos činjenici da je nije jeo tri dana.
– On ga nije jeo; jednostavno je to dao svojoj devojci. – To je pet godina star nemačig ovčar, koji je prošle godine spasao svog gospodara od davljenja. On gleda kuću, svakog jutra donosi mu novine, laje i jede mnogo.
– Tanjir za meso je napravljen od plave grnčarije. Tu je bilo 4 kilograma ćuretine. Pas je zatvoren u kući zbog kiše i hladnoće. To mu je komšija dao da jede meso.
– Psi su nesrećni u stanovima, jer banke ne daju kredite s niskim stopama u cilju izgradnje individualnih kuća.
– Spagete kako-tako omogućiti da se izbegne ova vrsta problema.
– To je jadno, kad vlasnici puste svoje pse da umru od gladi.
– Očevidac je posvedočio da je lutajući pas to pojeo.
– Bila je TV emisija koja objašnjava da psi nisu odgovorni ukoliko su dobili ispravano obrazovanje.
– Budi pažljiv! Jedan je već rekao da je ujeo nekoga pre 3 nedelje, dok je to bio drugi pas. Gde ste bili kada je meso nestalo? Ne? Dakle, prvo nadji meso, pre nego što optužis ovog jadnog psa sa toliko mnogo kleveta.
– Pas je umro: meso je otrovano.

Isto, sa Albanacem koji je ubio Srbina.
– Dan ranije, dvanaest Cigana su ubijeni na istom mestu.
– Koji Srbin?
– Ovaj rat je napravio nekoliko desetina hiljada žrtava obe strane.
– On je bio teško ranjen i umiro je. Albanac je osetio sažaljenje za njega i stavio tačku njegovom stradanju.
– On je bio pod prismotrom kao drugi zatvorenici, a onda je pokušao da pobegne i počeo da beži. Jedan od stražara ga je upucao u nogu, ali nažalost metak ga udara u glavu.
– Srbin je uputio prvi hitac u njega, a on je odgovorio pod neprijateljskom vatrom.
– On je veoma iskusan oficir. On pripada jednom od najpoznatijih elitnih jedinica OVK. Ti momci dobijaju posebnu obuku za specijalne izviđačke misije u naprednoj neprijateljskoj teritoriji, a koriste se za izvršenje svoju misiju u vrlo malim grupama ili čak samo, u izuzetno teškim uslovima. – Albanac je posrnuo i pucnjava se desila greškom.
– On je video da je situacija očajna, ali je više voleo da izvrši samoubistvo, a ne predaju.
– Dobra oprema, odgovarajući trening i zapovest bi omogucila da iskusni oficiri izbegnu ovu vrstu incidenata.
– Snaga OVK je toliko smanjena posle godina rata, pa su čak uključeni bivši zatvorenici.
– Očevidac je rekao da je ubijen od strane mirovnih snaga NATO-a, tokom mirovne operacije.
– Ovi ljudi znaju samo rat od rođenja. Oni su videli kako je njihova cela porodica ubijena, a njihove kuće spaljene. Da biste uklonili takvu mržnju, potrajace mnogo godina.
– Budi pažljiv! Da li je ovde ikada neko ubijen? Ne? Dakle, prvo nadji odgovornog, pre nego sto optužis sve Albance da su ubice.
– On nije ubijen: on je upravo umro prirodno.

Recnik “odgovarajućih termina”:

– ubiti = ubijanje, kada vaši neprijatelji ubijaju.
– masovna grobnica = gde su vaši neprijatelji sahranili svoje prijatelje.
– ratni zločinac = onaj ko vodi rat i nije na tvojoj strani. Vrlo često (i perfidno) se koristi da označi neko optužen za ratne zločine i još nije osuđen da je kriv.
– ekstremista = veci ekstremista od tebe.
– fašista = prvo ga proglasite fasistom vi, jer se može primeniti na vas kao na neprijatelja.
– rasista = onaj koji pravi razliku između islama i hrišćanstva.
– Terorista = onaj ko koristi nasilje i nije na tvojoj strani. – deviationist = u političkoj grupi, koji se ne slaže sa vama.
– totalitarizam = politike neprijatelja.
– fanatik = neko ko veruje u nešto drugo od tebe.
– nacionalista = koji voli svoju zemlju i nije na tvojoj strani.

Primer upotrebe odgovarajuće formulacije (tumačenje):

U sledećoj listi, postoje dva načina da se opisuju ISTE CINJENICE. Imajte na umu da bilo koja izabrana formula može savršeno da se obrne od prodo anti, i ne postoji način da se optuži neko za laganje ili čak iskrivljenu istinu.

– Srbi su ubijeni, Albanci su masakrirani ili ubijeni.
– Srbi kopaju masovne grobnice, Albanci kopaju grobove ili komunalne grobove.
– Srpski vojnik sa kalašnjikovim je snajperista, jedan vojnik OVK sa kalašnjikovim je borac za slobodu.
– Srpski leševi imaju rane na bojištu; Albanski leševi imaju tragove mučenja. – srpske izbeglice odlaze sa Kosova; Albanci izbeglice su etnički očišćeni sa Kosova.
– Izbeglicki konvoj Srbije je linija vozila; Albanac u izbeglickom konvoju je deportacija.
– etničko čišćenje Albanaca je zločin, etničko čišćenje Srba je logičan osveta. – nasmejani srpski vojnik je arogantan, sa osmehom vojnik OVK je srećan. – Srpski vojnici su aljkavog izgleda, vojnici OVK jasno pate od problema sa opremom.
– srpski civili ubijeni od strane NATO-a su kolateralna šteta; Albanski civili ubijeni od strane NATO-a su užasna greška.
– srpski civili ubijeni, Albanci su žrtve rata, albanski civili ubijeni od strane Srba su žrtve ratnih zločina.
– Milošević je Milošević; Klinton je predsednik SAD, Bil Klinton.
– Postoji albanski svedok; potkrepljuju svedočenja izveštava da …, postoje Srbi koji kažu da …
– Srbi koji žive u blizini vojne mete su susedi stanovništva, Albanci koji žive u blizini vojne mete su ljudski štit.
– Uspešan srpski napad je pokolj, uspešan napad OVK je pobeda.
– srpski nacionalisti su ekstremisti, albanski nacionalisti su patriote.
– Srbi počinili zločine, Albanci počinili isterivanja.
– Deset smucenih su palili srpske kuće

Dezinformacija: Operacija Srbija

1) Agent.
Manipulacija javnog mnjenja agencije zadužene za operaciju Srbije je Ruder Finn Global Public Affairs. Od juna do septembra 1992. godine, Ruder Finn je:
– imao 30 sastanaka sa glavnim press grupama
– „podrzao“ 13 ekskluzivnih informacija
– poslao 37 faxova u zadnji cas
– poslao 17 dopisa
– podnelo 8 zvaničnih izveštaja
– dato 48 telefonskih poziva članovima White House
– s obzirom 20 telefonskih poziva na članove Senata
– S obzirom oko 100 telefonskih poziva za medije ponirućih ličnosti. Tokom njihove aktivnosti protiv Srbije imidža, oni su aktivno učestvovali u:
– Islamska konferencija hitna sednica o Bosni i Hercegovini (Istanbul juna 1992)
– Konferencija o evropskoj bezbednosti i saradnji u Evropi (Helsinki jula 1992. godine)
– Konferencija o bivšoj Jugoslaviji (London avgusta 1992)
– Generalna skupština Ujedinjenih nacija (oktobar 1992)
– OIK u Džedi
– Komisija za ljudska prava UN u Ženevi
– sastanci sa Stejt departmentom
– sastanci sa zvaničnicima Saveta za nacionalnu bezbednost Oni su takođe organizovali razne privatne sastanke između ministra vanjskih poslova Bosne i:
– bivši britanski premijer Margaret Tačer u Londonu
– potpredsednik predsjednički kandidat senator Albert Gore u Njujorku
– Saudijski ambasador u SAD princ Bandar u Hjustonu
– Predsednik Buš
– Državni sekretar Bejker u Helsinkiju.

2) Klijent (ili korisnik)
Zvanično, Ruder Finn je imao kao mušterije Republike Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kao i albansku opoziciju na Kosovu. Takva jednoglasnost je sumnjiva, a verovatno je da je Ruder Finn sugerisao da ih (i pomognu) nekom vrstom 4. kupca, verovatno neki US Department (još nije dokazano, ali se veoma sumnja nakon informacije i publikacie o ulozi CIA u ratu Bosni).

3) istraživanje tržišta
Originalna situacija je bila veoma teška, jer:
– Hrvatske ustaše izvršile genocid nad Srbima tokom Drugog svetskog rata
– bosanski muslimani su masovno ucestvovali tokom Drugog svetskog rata u 13. SS diviziji Handzar, poznat po svojim zločinima
– albanski muslimani su se masovno borili u 21. SS diviziji Skenderberg;
– Franjo Tuđman otvoreno divi Anti Paveliću.
– Izetbegović objavio 1976 ‘Islamsku deklaraciju’, jasno rasistički propagirao super-islamsku državu. Jedina pozitivna tačka bio je ogroman nedostatak znanja istorije Balkana. Ova tačka je fantastično eksploatisana.

4) Suporteri
Prva pomoć koju koristi Ruder Finn je objavljivanje od strane Nev York Newsday tekstova o logorima, gde su držani muslimani.

5) Veze
Potezom genija, Ruder Finn je bio za to da se obezbedi podrska jevrejskih organizacija. Jedinstvena reč logor; bilo dovoljno da uznemiri ovu zajednicu, a Ruder Finn je odmah organizovao sastanke sa tri jevrejske organizacije:
– B’nai B’rith Anti
-Defamation League
– Američkog jevrejskog komiteta
– Američkog jevrejskog kongresa.

Ruder Finn onda sugerise da objavi članak u NY Times, kao i da organizuju demonstracije ispred UN. Da Jevreji daju podrsu muslimanima protiv Srba hrišćana je izuzetna kocka, i to savršeno radi. Od tog trenutka, mediji su počeli da imaju jak antisrpski stav i da koriste jezik teške emocije: etničko 12 čišćenje, koncentracioni logori, deportacija itd … tema dezinformacije je bila jasna.

6) Tema je bila – Srbi = nacisti.
Apsolutni opšte neznanje o istoriji je ucinilo da ovo funkcionise. Ova tema je toliko jaka, tako da je odmah asimilirana od strane medija (koji vole senzacionalizam), a to je TRAJNO. Svako ko pokušava da odbrani Srbe je opisan kao pro-Nazi. Ova tema se koristi za skoro 30 godina, i još uvek je veoma uspešna.

7) Obrada teme (ostali nosioci)
Ostalih sedam glavnih nosača se koriste u ovoj operaciji:

Destructions
Uvek je osvetljavano navodno razaranje izvršeno od strane Srba. Pošto nisu bili dovoljni, korištena je lažna informacija. Grad Dubrovnik je potpuno devastiran (Pariz- Utakmica, 29. novembar, 1991). Dubrovnik je zapravo netaknut. strateška tačka za Srbe, Vukovar most je bio arhitektonski čudo … (Actuel, decembar 1993.). Nema mosta u Vukovaru, fotografija je most u Mostaru, a uništen od strane Hrvata. Selo Cetekovak je sravnjeno sa zemljom … Evenement du jeudi, 12. septembar, 1991). Cetekovak je netaknut.

Etnička čišćenja
Izrazi ‘etničko čišćenje’, deportacija su namerno koriste od strane medija kako bi se sećali Drugog svetskog rata i zverstva, a to jača temu. Dok se proterivanje praktikuje na svim delovima, nijedan medij nikada nije objavio da je pola miliona srpskih izbeglica bilo etnički očišćeno iz Bosne i Hrvatske.

Kampovi
Srpski logori su bili potpuno običani i nisu imali ništa posebno. To je zahtevalo upotrebu falsifikata i lažnih podataka. Slika koja je prevarila svet, fotografija jednog bolesno-mršavog čoveka, iza bodljikave žice, bio je prvi lažni (pravljen od Peni Maršal (ITN) i Ian Villiams (Chan4), širom sveta objavljen 6. avgusta, 1992 ). Na originalnoj slici, mršav čovek okružen nemršavima. Čovek, Fikret Alić, nije bio zarobljenik, već izbeglica. Logor Trnopolje bio izbeglica kamp, a ne zatvor. Izbeglice su bili van zice, novinari unutra. Nije bilo zice oko logora, a zicom su bili odvojeni komšijski pašnjaci. Objavljivanje ove slike proizvedene:

– velika histericna kampanja u medijima (“Belsena” 92”) dokaz
– slika o holokaustu i koncentracionim logorima. Preživeli iz Aušvica. Dokaz montira na pogubljenjima i premlaćivanima u logorima koje drze Srbi
– hitan sastanak u kabinetu britanski premijer Džon Mejdžor, na kojoj je odlučeno da pošalje trupe u Bosnu .
– Kandidat Demokratske stranke Bil Klinton i trčanje prijatelja Al Gora da zamoli predsednika Džordža Buša da preduzme vojnu akciju protiv bosanskih Srba.
– osoblje NATO-a (u Briselu) je počeo da planira vojnu intervenciju na Balkanu. (. Lažne optuzbe su negirane od Thomas Deichmanna. ITN priznao istinu u Višem sudu u aprilu 1997. godine – pet godina kasnije). Slika muslimanskih zatvorenia u logoru , Srbin kostur (Time cover photo, 17. avgust 1992). Čovek Slobodan Konjević, 37, bio je Srbin, uhapšen i zatvoren pod optužbom za pljačku. On je bio mrsav zbog boluje tuberkuloze 10 godina. Iz 1992. BBC-snimanje bolesni, starac kao bosanski Musliman zarobljenik rata u koncentracionom logoru Srba; zbog čega je kasnije identifikovan od strane rođaka kao penzionisani oficir VJ

Silovanja
Ideja logora za silovanje je pozitivno izuzetana. Medijska histerija je generalna (naslovi: Silovanja po porudžbini; Uzasi silovanja; Silovanje u Logorima; Obrazac silovanja …), i ljudi su počeli da veruju u postojanje sistematskog silovanja I njihov plan. U stvarnosti, silovanja je bilo ne više nego u bilo kom ratu, a izvršene su na sve strane. Godine 1992., bosanska vlada je tvrdila da su 50.000 muslimanke bile silovane, informacije u izobilju prenete od strane medija. Nakon istrage, ‘Amnesti internešenel’ objavio je 21. januara 1993. godine, a izveštaj gde pitanje silovanja kvalifikuju kao propagandno oružije. Kasnije, Komisija UN eksperata za ratne zločine identifikovan samo 800 žrtava – muslimana, Srba i Hrvata –

Hiperbolična inflacija brojeva je dobro ilustrovana sledećim svedočenjem: „Kada sam bio na 50 kilometara od Tuzle, rečeno mi je da“ idem na 14 tuzlansku gimnaziju, jer ima 4.000 silovanih žena „. Nesto kasnije, bilo ih je 400. Na 10 kilometara, ostalo je samo 40. Kada sam došao na to mesto, pronašao sam samo 4 žene koje su bile voljne da svedoče. (Francuski televizijski reporter Jerome Boni, specijalni izaslanik, citiran u francuskom magazinu Le Point).

– Gassing Belgijski list Le Soir, 10. april 1995, objavio je da je srpska policija koristila suzavac. Ove informacije su prosleđene i transformisane na sledeći način: „Srbi koriste gasove“ (Die Welt, 10. april 1995.).

„Američki glasnogovornici ustanovili su da su u Žepi Srbi koristili hemijsko oružje“ (NBC Handelsblad, 28. juli 1995.).

Upotreba gasa
Aprila 10, 1995, belgijski list, objavio da srpska policija koristi suzavac. Ova informacija je preneta i transformisana na sledeći način: Srbi koriste gasove (Die Velt, 10. april 1995). Američki portparol utvrdio da su u Žepi, Srbi koristili hemijsko oružje (NBS Handelsblad, 28. jula, 1995).

Masovne grobnice
Izraz masovna grobnica ima nešto zastrašujuće i široko je korišćen. Njegov emotivni sadržaj prevazilazi činjenicu da postoje ljudi ubijeni u svakom ratu, i da ovi ljudi moraju biti sahranjeni negde.

Masakri
Broj žrtava je teško naduvan, a svaka smrt je pripisana Srbima. U februaru 1993. godine, bosanska vlada, prenela je međunarodnim medijima, objavila je procenjeni broj od 250.000 žrtava. Međunarodni Crveni krst je kasnije procenjuje figure u 20-30,000. Nije objavljeno. U ovoj interesantnoj zabelezci da su sarajevski masakr izvrsili Bosanski Muslimani (izveštaju UN analiza Reuters, 18. februara, 1994. i Dejvid Binder člana Oct. 2, 1995, Nacija), je svesno i namerno koristeno kao izgovor za NATO operacije protiv Srbije, sa POTPUNIM ZNANJEM ČINJENICA (objavljujuci razgovor između M. Jean Daniel i M. Juppe, francuski premijer Le Nouvel Observateur, August 31, 1995).

8) Psihoza.
Psihoza i histerija postala potpuna. Neki od naslova i izrazi se nalaze u medijima:
“dnevni horor “
“zlocinacko ludilo srpskih komandanata “
“užasi bez ekvivalenta u Evropi od najmanje pola veka “
“posebno surova silovanja “
“na srpskoj strani ima ratnih zločina “
“užasno priznanje zločina počinjenih od strane mladog Srbina “,
“crni deo koji je u svakom ljudskom biću […] je ovde, u svom svome užasu “ “silovanje je zapravo zločin protiv čovečnosti “
“Bosnski sram “
“sve ukazuje namerno na volju poniženja, uništenje bića u kojima su Srbi bili glavni akteri “
“Srbi stvorili pakao“
“obični Četnik: Ponavljanje silovanja i ubistva “
“Srbi dostigli novi korak u ratnom užasu “
“Prokletsvo Evrope “
“na kraju mržnje “
“tišina, neko ubija “
“natrag u pakao “
“sramotni logori “
“Mladićevi koljači “
“ludi psihijatar “
“najstrašnije akcije u kojima je UN ikada učestvovao “
“najveći izdaja UN “
“ krajnji korak abnormalne politike pojeli su po sopstvenoj logici “
“Sotona nije mogao ni da zamisli tako surovu stvar “
“čudovište od horor filmova za koji verujete da mrtvo i iskidano na komade, i čiji je svaki organ naduven i dobija autonomni zivot “… gigantizam

“Operacije Srbija” doveli su do skoka broja lažnih novčanica. Dete ubijeno snajperom u autobusu (Sarajevo Jul 1992) pod nazivom “ Muslim“ od TV-a. Na sahrani pokazuju pravoslavni obred.
– 1992 TV prilog koji pokazuje srpske žrtve u Vukovaru, preštampan sa natpisom “Da li postoji način da se zaustave srpski zločini u Bosni “ (Newsweek, Jun 4, 1993)
– Izveštaji o masakrima 14 muslimana i onda 10 Muslimana navodno ubijeni od strane Srba (CNN marta i maja 1993. godine). Žrtve kako se kasnije ispostavilo su bile Srbi. Ovo nikad nije ispravljeno
– Slika Hrvatica iz Posušja u žalosti za sinom ubijen u srpskim napadima (NI Times avg 1993). Borbe u hrvatskom selu Posušja je bila između Muslimana i Hrvata je rezultirala ubijanjem 34 bosanska Hrvata, uključujući i sina žene na fotografiji.
– Fotografija žene ispred groba njenog sina, predstavljen kao Hrvat. Ime je napisano ćirilicom, ona je Srpkinja
– Fotografija mučenog čoveka bez 3 glavna prsta na ruci, predstavljen je kao musliman. On ima svoju burmu na 4. prstu svoje desne ruke, on je Srbin.
– Naoružani paravojnih ljudi, posebni djavoli, predstavljeni kao Srbi. Oni nose hrvatske oznake (Korigovano uz izvinjenje; “Le Nouvel Observateur” br 1470 i 1473).
– Svedočenje Anise, deteta, kaže da je videla kako Srbi seku noseve i uši u Tuzli. Tuzla nikada nije zauzeta od strane Srba.
– Slike u fragmentima srusenog “Mig-29 “ (CTV Jan 26, 1999, 22h42). Spominju na engleskom jeziku “GODIŠNJI INSP” + reference nacrtane na jednoj od fragmenata. Kao zaključak, Srbija je sada sinonim kao i nacistička Nemačka, a srpski narod, koji je osuđen na siromaštvo i sporu smrt u godinama embarga i potpunog razaranja od strane koalicije US + NATO, sada je od Zapada iskljucena iz čovečanstva. “Operacija Srbija“ je 100% uspešna.

Čestitam. Tužno, ali istinito.