Prateci medije zadnjih godina sam sam shvatio njihovu moc. Mediji su ne samo sredstvo informisanja korisnika informacija, mediji su u prvom planu sredstvo zarad odrzavanja statusa ili cak primata stava i misljenja odredjenih krugova prema odredjenim sirim krugovima, u krajnjem cilju narod.

To nije sporno.

Medjutim, sa pojavom elektronskim medija i interneta 2.0 su se pojavili novi fenomeni koji nam mnogo brze daju uvid rezultata uticaja medija na potrosace. Direktno. Nefiltrirano. Kroz anonimsnost cak oslobodjeno bilo kakve urodjene ili odgojene moralne odgovornosti, bilo kakve kulture.

Ovo je vise nego sporno, zabrinjavajuce je.

Napravimo paralelu izmedju prostora Balkana i npr. SRNJ i njhovih elektronskih medija. Uzmimo ukrajnsku krizu kao povod da analiziramo i usporedimo neka desavanja.

Njemacki mejnstrim koji je cenzurisan i drzavno kontrolisan je imao svoju verziju dogadjaja u ukrajinskim zbivanjima od jeseni 2013. Prirodno je da drzavni mediji pisu za svrhe svoje drzave. Prirodno je da zastupaju njene interese. Sasvim nesto drugo je cinjenica da su izneseni tekstovi bili krajnje tendeciozni i nisu opisivali relanu sliku desavanja na terenu. Znaci, sam novinarski kodeks nije ispostovan.

Nasuprot tome su se pojavili mnogi mali alternativni mediji koji su prenosili jednu drugaciju sliku zbivanja npr. u gradu Kijev.
Ne iduci u detalje sta ili ko je inicijator tih alternativnih medija, interesantno je bilo ponasanje forumasa na mnogim portalima renomiranih casopisa ili u bezbrojnim grupama drustvenih mreza.

Zadivljujuca je kultura dijaloga, njen nivo.

Forumasi su se koristili informcijama sa vise izvora. Ulazili su u siroke i krajnje informativne debate gdje je na argumentovan nacin demaskiran rad npr. zapadnih sluzbi u pomenutoj drzavi.

Veoma rijetko su komentari bili uvredljive prirode. Naprotiv, vecina njih je odisala karakterom korisnika interneta koji isti koriste zarad sveopsteg informisanja i svog licnog informativnog napredka. Krace receno, ucenju kroz nove mogucnosti.

Predizborna ludnica u R.Srpskoj

Mozemo polako zapaziti da je poceo predizborni cirkus za izbore 10/2020. Mozemo to ponajvise osjetiti u medijima kao i na drustvenim mrezama. Mozemo to osjetiti kroz prirodu komentara koji se ostavljaju na krajnje sagledivom broju foruma, portala ili grupa na drustvenim mrezama u R.Srpskoj.

Ne postoji kultura dijaloga. Ne postoji kao prvo kultura, o dijalogu da ne pricamo.

Ovome su doprinijeli i mediji koji, iako to rado zaboravljaju, imaju moralnu odgovornost da informisu i kroz boju svojih tekstova zapravo svoje potrosace informacija ujedno i odgajaju.

Dno dna su komentari koji kao sadrzaj imaju prijetnje. Apsolutni No-Go su komentari koji se bave prijetnjama po zivot. Bilo ciji zivot.

Ne iduci u detalje po cijoj direktivi se situacija odvija ovako sa ciljem svaranja krajnje tendiciozno negativne slike vezane za Republiku Srpsku, ovdje koristeci pojedine medije kao alat, ne smijemo zaboraviti da je krajnja odgovornost i dalje u rukama medija.

Gradjenje jednog boljeg sutra, bez obzira kroz koje politicke vode, kroz koje politicke kanale, osobe, stranke, strujanja.
Sve to ne ide tako sto ce mediji biti udarna pesnica srozivanja moralnih stavova, bontona, zivotnih vrijednosti.

Vasa obaveza je da pomenuto forsirate ka boljem, ne gorem.

Prepoznati ce se ciljani. Neka vam je na cast.