Zadnje dane smo u prilici da vidimo krajnje uznemiravajuća dešavanja u SAD. Naime, viralano je počeo da kruži snimak policijske brutalnosti pri kojom bijeli policajac kleči nad Afroamerikancem, te je ishod dešavanja, po izveštavanju main-stream media, smrtonosan po uhapšenog.

Za poznavaoce dešavanja u Sjevernoj Americi ne čudi policijska brutalnost, kao ni ponašanje određenih krimogenih struktura koje su, za razliku u npr. Evropi, veoma često dobro naoružani. Ovdje je problem dublje prirode nego li samo navodni rasizam između bijelaca i crnaca. Činjenica da u mnogim državama Saveza možete legalno da kupite pištolje ili čak puške, vjerovatno ne doprinosi miru i stabilnosti unutar civilnog društva.

Međutim, ove godine su izbori u SAD i tako treba posmatrati sva dešavanja vezana za manipulaciju sa slučajem Georg Floyd. Sami nastupi radikalne ljevice „Antifa“ koja je poznata u mnogim državama kao faktor nemira, anarhije i sukoba sa državnim strukturama, te njihove povezanosti kroz izvor finansija sa George Soros, sve to nosi elemente obojene revolucije, adekvatno prilagođene za SAD.

Gezi park – Istanbul – Turska.

2013. se građani počinju da skupljaju i protestuju zbog navodog rušenja drveća od gradske uprave u parku Gezi. Na kraju dešavanja policija upotrebljava sva raspoloživa sredstva i gube se ljudski životi. Ako analizirate snimke protesta, uočite simboliku Antifa, zatim pesnicu firme Canvas (Otpor – Srđa Popović), zastave sa bojama duge, pogotovo zamaskirane aktiviste koji će se sa sličnom koreografijom pojaviti na kraju iste godine u Ukrajini. Naravno, Gezi Park je sinonim za pokušaj obojene revolucije u Turskoj koji nije imao uspjeha. Nešto kasnije, slediće pokušaj vojnog puča koji će takođe doživjeti fijasko.

2012. Republika Srpska

Negdje u maju grupa građana počinje sa svojim šetnjama -Picin Park- zbog rušenja drveća i izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa. Kasnije u Turskoj viđena slična koreografija sa zviždaljkama, bubnjevima, transparentima i ostalom propratnom simbolikom koja je već jednom primjenjena na Balkanu tj. 2000. u pokretu „Otpor“. Ovaj probni balon i opipavanje terena je svoje prvobitne egzibicije stavio nekoliko mjeseci kasnije u tihi modus operandi, koristeći ta iskustva godinu kasnije. Tihi modus operandi je podrazumijevao prebacivanje djelovanja na virtualni svijet preko društvenih mreža. Cilj – stvaranje kritične mase kroz sistematsko širenje nezadovoljstva korisnika društvenih mreža, te korišćenje tih nagomilanih emocija kasnije za djelovanje u relanom svijetu. 2013. protesti povodom JMB, pokušaj dizanja studenata (afera Rajko Vasić), pokušaj manipulacije sa veteranima.

Medijska podrška stiže naravno iz FBiH kroz Klix. Avaz, Slobodna Bosna etc. Nešto kasnije će i manji poznati portali biti prepoznati u djelovanju. Ipak, BUKA je u svakom slučaju preteča „nezavisnih“ portala koju finansira američki NED.
Nažalost, nekada nacionalna frekvencija (BN TV) R.Srpske će se priključiti obojenoj revoluciji u Srpskoj.

2014. BANJALUKA – Učesnici naučnog skupa na temu „Obojene revolucije kao instrument geopolitičke transformacije“ zaključuju da rukovodstvo Republike Srpske treba da usvoji i preduzme „osnovne mjere s ciljem učvršćivanja države i sprečavanja mogućnosti spolja dirigovanih smjena ili nametanja vlasti“.

Nakon četiri godine pripreme se kreće u ozbiljnija djelovanja. Poziv na narodne (ne građanske) proteste u BL maj/2016. Na snagu stupa proglas revolucionarnih emocija koji je usmjeren na stariju populaciju i veterane R.Srpske. Smatrano je da su četri godine trovanja građana R.Srpske preko medija i društvenih mreža bile dovoljne da dignu kritičnu masu na noge koja će imati snage da sruši vlast u roku od par sedmica ili da bar osigura dovoljno glasača za izbore te godine (plan b). Naravno, organizovan je kontra miting koji je ipak bio masovniji. Objavljena je prepiska NVO Fondacije Otovrenog Drušva iz Sarajeva sa maticom u Mađarskoj. Ponovo nastupa tihi modus operandi.

2017. Instalacija NVO tipa „Restart“. Ujedno, „školovanje“ opozicionog mladog kadra kroz strukture a.d. 2012. Strukture obojene revolucije dobijaju krajnje profesionalne političke dimenzije. Rad na društvenim mrežama dobija nove novčane impulse, vrbovanje novih saradnika. Koji mjesec kasnije vaskrsenje pokreta „Bolje“ kojem „kumuju“ NVO ali i aktivisti iz PDP.

2018. je godina izbora.
Proces nove nestabilnosti je uveden kroz npr. subverzijom sa zoljom na zgradu u BL u kojoj je ostećen jedan sprat Euroherca. Index.hr se uključuje u zbivanja. SDS u kandžama Sarajeva i ambasada.

PzD
Bez sumnje je Pravda za Davida najistarniji i do sada najozbiljniji napad na strukture Republike Srpske. Ovdje pogotovo na MUP koji je u realnom svijetu garant stabilnosti i očuvanja naše republike.
Ukoliko se pročita i shvata dosadašnji tekst, najrevniji sledbenik PzD će se zamisliti sa sledećim činjenicama.
Dva dana nakon prijave Davidovog nestanka se BUKA uključuje u dešavanja zajedno sa „spontanim“ građanima iz pokreta „Bolje“, Restart“ u novom ruhu.
U rekordnom roku se rađa termin „Pravda za Davida“. U rekordnom roku se svi do sada navedeni pojavljuju u redovima i strukturama PzD. U rekordnom roku isti statisti , sakriveni iza prvovremenski iskreno tužnih roditelja, se pojavljaju kao demonstranti koji traže „pravdu“. U rekordnom roku mediji iz Hravtske i Federacije BiH uspostavljaju famu na R.Srpsku i strukture MUP-a. U rekordnom roku se pojavljuje fejs grupa PzD koja raste neprirodnom brzinom i na kraju ima blizu 300 000 članova, od kojih dobar broj nije ni svjestan da je u grupi.

Ovdje se kosimo sa logikom kako je jedan konobar u stanju da organizuje sve to?
Razumijem ja rotiteljski bol, ne sumnjam u prve snimke i suze u očima. Ipak, imajući u vidu dešavanja godinama unazad, imajući na umu opoziciju kroz partije SDS i PDP koje su se ekspresno uključile u PzD, snimke Govedarice, Stanivukovića, Pandurevićke, Mektića i drugih na Trgu Republike, zašto je ispolitizovan ovaj slučaj? Po čijoj naredbi ?

Uskoro se otvoreno pojavljuju i političari iz Federacije na sceni slikajući se sa Davorom. Pojavljuju se pripadnici Armije BiH u BL na skupovima PzD na Trgu Republike kojeg prskosno preimenuju u Davidov Trg.

Metoda sakralne žrtve. David je medijski umirao svaki dan. To je bio recept djelovanja i stvaranja psihoze u redovima naivnih građana. Nažalost i na sramotu projektanta pokreta. Išlo se do te mjere da su svete molitve hrišćanske dogme mijenjane u neke nove molitve. Trenutak kada je iole ozbiljan hrišćanin odustao od navedenoga.

Koliko je spc jaka, koliko su Srbi spremni da brane svoju vjeru i crkvu, to nam upravo pokazuju dešavanja u CG.

Druga greška je predavanje projekta PzD u ruke političkog Sarajeva. Dugoročni medijski spin protiv Srba je od naše „braće“ nažalost učinio nešto krajnje neprijateljsko. Krajnje nestrpljenje u djelovanju u napokon otvorenoj mogućnosti rušenja „genocidne Republike Šumske“ , sa samim tim i greške u koracima zbog činjenice da Bošnjaci još uvijek nisu državotvoran narod, uz dužno poštovanje bivšim sunarodnicima bivše države u koju su mnogi vjerovali. Sve to je pokazalo neshvatanje stranog faktora koliko je protektorat zapravo komplikovano uređenje.

Izbori 10/2018. Sve udružene snage rušenja R.Srpske koliko kroz Nevladiniće (njihova putovanja za Španiju u edukacione centre revolucionara, iste koji su korišteni za Arapsko proljeće, docnije prebačeno za Prag), kroz lobotomiranu masu na Trgu Republike u BL , kroz u međuvremenu otuđenu opoziciju, sve to nije dalo uspjeha.

Rane prošlog rata su i dalje svježe. Prosječan srpski građanin neće tako olako prihvatiti ukidanje Srpske, unitarizaciju, nestanak.

Krajem 2018. zadnji trzaji kroz PzD. Nema uspjeha. Akteri se prebacuju preko ambasada u inostranstvo gdje dobijaju direktno azil ili su u dogovоru sa probošnjačkim organizaijama u dijaspori koje im osiguravaju za prvo nekakav status.

U Austriji PzD postaje e.V. (slično NVO) i uvodi neku članarinu za simpatizere.

Na kraju svega čovjek koji drži do sebe, smatra se bićem koje uči kroz život, shvata lekciju dešavanja : Sve je oko i kroz novac.

Vukadin