Politički realizam
Zadnje diskusije oko partizana i JVuO – često oslovljene kao četnici.
Da sam ja strateg iz npr. Pentagona, te da mi je bio zadatak kreiranje bošnjačke nacije (M92), ja bih se u prvoj liniji pobrinuo da budućoj naciji dam nekakav pozitivan istorijski kontinuitet.
Konkretno bih ratnih godina savjetovao Bošnjacima da ne diraju spomenih Vječne vatre u Sarajevu. Forsirao bih tezu bosanskog (bošnjačkog) oslobodilačkog puta antifašizma, dok bi „agresoru“ na domovinu BiH nalijepio etiketu fašiste (čitaj – četnika).
Možemo mi imati ideološke razlike, nesporno. Ipak, imajući u vidu ovo gore spomenuto, znajući da je poveliki broj pripadnika JVuO po naređenju Britanaca (naš kralj je bio u egzilu u Londonu) prešao u partizane i tamo nastavio svoju borbu protiv okupacionih snaga na prostoru Jugoslavije, jedno se ne smije dozvoliti. Mi ne smijemo dozvoliti da nam se jednostavno otme naša zasluga za oslobađanje otadžbine od okupacionog Wehrmacht-a.
Mi treba da gajmo tradiciju i sjećanje na našu krajnje mukotrpnu istoriju u kojoj smo trpili invazije na naše države. U tom kontekstu treba na umu imati Balkanske ratove, Prvi svjetski i Drugi svjetski rat, raspad prošle zajedničke države i progon našeg naroda koji i dan danas traje.
Ne smijemo opet dozvoliti implicirane podjele u našem narodu koje se pojavljuju i sve su očiglednije.
Ne smijemo dozvoliti da nam se oduzme i iskrivi zasluga kao narodu za oslobađanje prve i druge Jugoslavije. Taj ceh smo platili sa rijekama krvi.